“Uslovi života stotina ljudskih bića u improviziranom kampu Vučjak su sramotni. Taj kamp nikad nije trebalo ni otvoriti. Sad je najhitnije da se ti ljudi premjeste i da im se pruži pristojan smještaj. Ministar sigurnosti me je uvjerio da ce premještaj biti započet bez odlaganja,” kazala je danas Dunja Mijatović, Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava, na konferenciji za medije kojim je završena njena četverodnevna posjeta Bosni i Hercegovini.
“Na Vučjaku su uslovi života bili stravični i prije dolaska hladnog vremena, a nakon što su se temperature spustile ispod nule, postali su čak i nehumaniji. Ljudska bića, uključujući i nekoliko maloljetnika, zgurani su u blatu na bivšoj deponiji smeća, tik uz područja na kojima su minska polja. Nemaju tekuće vode, a sanitarni i higijenski uslovi su strašni. Mnogi su bez odgovarajuće odjeće i obuće. Držati ljude u takvim uslovima je nečovječno i neprihvatljivo,” kazala je Komesarka.
Komesarka Mijatović je podjednako je zabrinuta zbog situacije u kojoj se nalaze migranti i tražioci azila koji u Bihaću i u drugim dijelovima zemlje spavaju na otvorenom ili u napuštenim građevinama.
Komesarka je u sklopu posjete obišla i prihvatne centre u Bihaću i Cazinu (Unsko-sanski kanton) te u Kantonu Sarajevo. Naglašava da je situacija u tim kampovima evidentno bolja nego na Vučjaku. Međutim, uslovi su u nekoliko slučajeva još uvijek ispod standarda, naročito u kampu Bira, gdje nekih 1.800 ljudi boravi u napuštenoj tvornici rashladnih uređaja. “Država mora osigurati da u cijeloj zemlji postoje odgovarajući prihvatni kapaciteti. Naročito bi morala osigurati bolju humanitarnu pomoć i pristup registraciji u Unsko-sanskom kanotonu, gdje pristiže više migranata i tražilaca azila.”
Vlasti trebaju odmah poduzeti aktivnosti na rješavanju trenutne akutne situacije, ali bi istovremeno trebale i usvajati dugoročne mjere za rješavanje strukturalnih nedostataka u pogledu postupanja s migrantima i tražiocima azila. “Trenutno nefunkcionalan sistem otežava identifikaciju migranata i njihovih potreba za zaštitom, osiguravanje pristupa azilu, zaštitu žrtava trgovine i djece, naročito maloljetnika bez pratnje. Postoji potreba da registracija migranata i upućivanje na druge državne agencije budu ekspeditivniji, kao i potreba za boljom koordinacijom vlasti na državnom, entitetskom, kantonalnom i opštinskom nivou.”
Komesarka naglašava da bi se i Federacija Bosna i Hercegovine i Republika Srpska trebale angažovati na unapređenju situacije, te ravnopravnije podijeliti odgovornost za prihvat migranata i tražilaca azila. Iskazala je žaljenje što Republika Srpska i nekoliko kantona u Federaciji BiH za sada odbijaju da preuzmu odgovornist, te ih poziva da i oni urade svoj dio.
Komesarka Mijatović na kraju iskazuje i ozbiljnu zabrinutost zbog konzistentnih izvještaja o vraćanju (tzv. push-back) koje vrše hrvatske policijske snage, a koje je primila od različitih sagovornika. “Naročito uznemiravajućim smatram priče o migranitma koji bivaju premlaćeni i kojima se oduzima ono što imaju kod sebe, uključujući i obuću, te nakon toga prisiljeni da pješice idu kroz nepristupačan teren da bi se vratili u Bosnu i Hercegovinu.”
Naglašava da vraćanje ove vrste (tzv. push-back) predstavlja kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i migrante onemogućava u ostvarivanju drugih pravnih garancija jasno ustanovljenih međunarodnim pravom, naročito pravo da traže i uživaju azil, zaštitu života, te zabranu mučenja i kolektivnog protjerivanja. “Ovo pitanje sam još u oktobru 2018. postavila Premijeru Hrvatske. Situacija se od tada samo pogoršala. Hrvatske vlasti moraju okončati praksu vraćanja migranata i obaviti nezavisne i djelotvorne istrage na osnovu izvještaja o kolektivnom protjerivanju migranata i zlostavljanju koje čine policijske snage.”