Komitet za sprečavanje mučenja Vijeća Evrope (CPT) danas je izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog značajnog povećanja stope prenapučenosti zatvora u 2024. godini, posebno u nekim zemljama Zapadne Evrope, te je pozvao vlade da poduzmu odlučne mjere kako bi se se pozabavile ovim problemom. Također je pozvao nekoliko zemalja da iskorijene neformalne zatvorske hijerarhije, koje su ustrajale u različitom obimu u njihovim zatvorskim sistemima još od vremena kad su bile dijelom Sovjetskog saveza.

Nadalje, Komitet je podcrtao potrebu da se unaprijedi postupanje sa pacijentima i pacijenticama koji su prisilno smješteni u psihijatrijske institucije širom Evrope. Iako je Komitet primijetio puno dobre prakse tokom svojih posjeta zemljama članicama Vijeća Evrope, i dalje postoje značajni izazovi, posebno u vezi sa pristankom na liječenje i ograničavajućim praksama kao što izdvajanje i mehaničko ili hemijsko obuzdavanje. Po mišljenju CPT-a, previše se naglaska stavlja na farmakoterapiju a premalo na psiho-socijalnu terapiju, koje su ključne za oporavak hospitaliziranih osoba i njihovu reintegraciju u zajednicu.

U svom godišnjem izvještaju za 2024. godinu, CPT nudi pregled svojih aktivnosti na sprečavanju mučenja i zlostavljanja u mjestima lišenja slobode širom Evrope.

Predsjednik CPT-a Alan Mitchell rekao je: “Prenapučenost zatvora potpuno podriva funkcionisanje zatvora i može izložiti osobe neljudskom i ponižavajućem postupanju. Ovo uzrokuje lošije životne uvjete, povećane tenzije i nasilje, manje svrsishodnih aktivnosti i manje pripreme za zatvorene osobe s ciljem njihovog povratka u zajednicu. Vlade bi trebale pokazati političku volju da riješe ovaj problem reformišući svoje politike rada vezano za krivične zakone i odgovarajuće investicije u zatvorske i probacijske službe”.

Zajedno sa godišnjim izvještajem, CPT objavljuje i nove standarde koji pružaju detaljnu analizu problema neformalnih zatvorskih hijerarhija i daje konkretne prepruke kako da se ovaj problem iskorijeni. Tokom svoje posjete zemljama proteklih 35 godina, Komitet je zaključio da neformalne zatvorske hijerarhije i dalje postoje u devet zemalja koje su ranije bile dijelom Sovjetskog saveza (Armenija, Azerbajdžan, Estonija, Gruzija, Latvija, Litvanija, Republika Moldavija, Ruska Federacija i Ukrajina).

Komitet smatra da je od suštinske važnosti za zatvorske uprave da se pozabave postojanjem neformalnih zatvorskih hijerarhija kako bi zaštitile ranjive kategorije zatvorenih osoba koje su pod rizikom od nasilja i iskorištavanja, te kako bi se spriječile vođe ovih hijerarhija da nastave svoje kriminalno ponašanje u zatvoru.

“Snaga i utjecaj neformalnih zatvorskih hijerarhija se polako smanjuje u nekim zemljama, ali još uvijek predstavlja ozbiljan rizik po ljudska prava zatvorenih osoba i efikasno upravljanje zatvorima. Iako su neke zemlje postigle napredak gradeći nove zatvore bez velikih spavaonica i angažujući dovoljan broj osoblja, druge izgleda da su se prepustile i pustile neformalne zatvorske hijerarhije da procvjetaju”, izjavio je predsjednik CPT-a.

Neformalne zatvorske hijerarhije postale su namjerna politika rada zatvorskog sistema Sovjetskog saveza za upravljanje vrlo velikom zatvorskom populacijom, iako se njihovo porijeklo može pratiti sve do Carske Rusije. Njihovo širenje je olakšano smještajem zatvorenih osoba u spavaonicama sa velikim kapacitetom (višekrevetne spavaonice). Neformalni sistem zatvoreničke samouprave koji se pojavio stvorio je neformalnu zatvorsku hijerarhiju dijeleći zatvorenike u kategorije ili kaste s postojanjem neformalnog zatvoreničkog kodeksa. Zatvorene osobe su obično podijeljene u tri kategorije: najviša kasta, srednja kasta i najniža kasta ili „okuženi“, koji su stigmatizirani, izdvojeni, te im se dodjeljuju manuelni poslovi, a često su i predmetom zastrašivanja i nasilja.

U nekoliko izvještaja, CPT je zagovarao prevazilaženje velikih spavaonica budući da one omogućavaju stvaranje, održavanje i koheziju strukture kriminalnih organizacija, što povećava rizik od zastrašivanja i nasilja. Također je izrazio i stanovište po kojem se situacija zatvorske populacije u najnižoj kasti može smatrati neljudskim ili ponižavajućim postupanjem. U posljednje dvije odluke koje se odnose na postupanje sa zatvoreničkom populacijom najniže kaste, Evropski sud za ljudska prava zaključio je da je došlo do kršenja člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje sve oblike neljudskog ili ponižavajućeg postupanja.

Općenito, u 2024. godini, CPT je obavio 20 posjeta (Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Češkoj, Danskoj, Francuskoj, Gruziji, Irskoj, Italiji, Latviji, Litvaniji, Nizozemskoj, Norveškoj, Portugalu, Rumuniji, Srbiji, Sloveniji, Španiji, Švicarskoj i Turskoj). Komitet je posjetio 181 mjesto lišenja slobode, uključujući 58 zatvora, 75 policijskih stanica, 18 psihijatrijskih bolnica, 14 imigracijskih pritvorskih centara i četiri ustanove za socijalno zbrinjavanje.

Evropski komitet za sprečavanje mučenja, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) posjećuje mjesta lišenja slobode u državama potpisnicama Evropske konvencije o sprečavanju mučenja  kako bi procijenio kako se postupa sa osobama lišenim slobode s ciljem jačanja, ako je potrebno, zaštite takvih osoba od mučenja i od neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Ta mjesta obuhvaćaju zatvore, pritvorske centre za djecu, policijske stanice, imigracione pritvorske centre, psihijatrijske bolnice, te domove za socijalno zbrinjavanje. Nakon svake posjete, CPT dostavlja izvještaj koji sadrži nalaze i preporuke dotičnim vladama.